Skroz uobičajena vožnja taksijem

Novi Sad bi nekome sa strane delovao kao nekonvencionalna sredina u kojoj ti taksista sa nedefinisanim akcentom, al’ mislim Bosanac, uz psovku uzbuđeno i sa sigurnošću prognozira trudnoću i pita da l’ si se udala od prošle vožnje, na skretanje teme i pitanje kako je, kaže da je zapet ko praćka, kao Hercegovac, i malo mu…

Ulepšani dani: Voće na plaži

On odgovara: uvek imamo voća, a ja podignem obrve i nasmešim se, neverbalno govoreći – neee? Odlučno i malko prkosno ode iza da naseče i ja pitam za koliko će to biti gotovo, kaže konobarica nešto u fazonu polako, italijano tipiko.

Ozbiljni ljudi

– Sad sam videla da imam samo hiljadu dinara, nadam se da neće biti problem? (jer uvek osetim blagi stres kad nemam sitno da taksista ne prevrne očima i ne zacokće)