Sat vremena jednog ponedeljka

Prethodnih sat vremena ovog ponedeljka: Vrućina mi u farkama, jedva čekam da stignem kući i obučem donji deo pidžame ali idem na Naselje do pošte, da preuzmem knjigu koju sam u petak naručila mami sa Kupinda jer je nema u knjižarama, baš je neka popularna. Stigla je još u subotu al pošto nije bilo nikog da…

EPIFANIJA

Epifanijski trenutak: kročim na terasu da uzmem koji list našeg lepog, visokog, lepršavog tamnozelenog bosiljka i vidim sparušio se. Naljutim se! Zašto si takav, zašto se za sekundu sparušiš, šta ti to treba u životu, budi malo jači, otporniji, čak blagi hlad imaš, pogle matičnjak kakav je podivljao na sve strane, ne pita. Što si…

Sve je trening

Takav si i to je to, možeš da se nerviraš i ne nerviraš koliko hoćeš. Uvek možeš da gledaš druge i porediš se s njima i pitaš “kako”, “zašto”, i “zašto ne” ali time ništa nećeš trajno rešiti. Jedna krajnost je da ćeš se ogorčiti i prolupati a druga je da ćeš se potpuno smoriti…

Ozbiljni ljudi

– Sad sam videla da imam samo hiljadu dinara, nadam se da neće biti problem? (jer uvek osetim blagi stres kad nemam sitno da taksista ne prevrne očima i ne zacokće)

Nema veze odakle si već da li si car (radni naziv: Jugosloveni na jugu Italije)

Ako nisi car, onda si za izbegavanje i radije ne bih ništa da imam s tobom. Druga stvar je da je super kad srećno otputuješ sam a još srećnije se vratiš, osim oplemenjen i bogat utiscima, bogat i novim ljudima na koje si tamo negde mogao da se osloniš, baš kad su u pitanju najobičnije ali u datom trenutku najvažnije stvari.