Sat vremena jednog ponedeljka

Prethodnih sat vremena ovog ponedeljka: Vrućina mi u farkama, jedva čekam da stignem kući i obučem donji deo pidžame ali idem na Naselje do pošte, da preuzmem knjigu koju sam u petak naručila mami sa Kupinda jer je nema u knjižarama, baš je neka popularna. Stigla je još u subotu al pošto nije bilo nikog da…

EPIFANIJA

Epifanijski trenutak: kročim na terasu da uzmem koji list našeg lepog, visokog, lepršavog tamnozelenog bosiljka i vidim sparušio se. Naljutim se! Zašto si takav, zašto se za sekundu sparušiš, šta ti to treba u životu, budi malo jači, otporniji, čak blagi hlad imaš, pogle matičnjak kakav je podivljao na sve strane, ne pita. Što si…

Ozbiljni ljudi

– Sad sam videla da imam samo hiljadu dinara, nadam se da neće biti problem? (jer uvek osetim blagi stres kad nemam sitno da taksista ne prevrne očima i ne zacokće)

U pošti

Današnja pobednica a ujedno i definicija dobrog raspoloženja je službenica sa šaltera u pošti koja mi je ljubazno triput vratila da ispravim loše popunjenu uplatnicu, koju sam namerno nemarno ispisala jer me iritira Filozofski fakultet u Novom Sadu i formalisanje zbog 150 dinara za biblioteku, a onda ju je manula i prekucala novu na kompu…

Zebice

Danas sam posle 17 godina videla zebice u pet šopu. Onomad, 1999, zebe su se prodavale u jednoj radnjici u Njegoševoj ulici, odma preko puta Svetine gimnazije. Tuda sam stalno prolazila jer sam tad “pripadala” ambulanti u Njegoševoj a i u Svetinoj sam provela jedan lep period u trećem i četvrtom osnovne kad sam išla na časove klavira kod tadašnje profesorke…