Kada žurim u centar a neophodan mi je mir pre uključivanja u ugovorenu frku, prolazim kroz Njegoševu. Njegoševa je jedna od tih divno introvertnih novosadskih ulica, iako su zapravo sve introvertne na svoj način, ali ova posebno jer je jedna od prvih do glavnog trga a tako smirujuća, hladna i ćutljiva. U njoj se iskuliraš pre frke i uzbuđenja koje te čeka kod Katedrale ili u nekom od lokala ka kojima si se zaputio. Na sastanak, čas ili druženje, svejedno. Ona je poslednja s kojom si nasamo pre te frke, dizačica zavese pred nastup. Gurne te na Trg, tiho ali sigurno govoreći “možeš ti to”.
